Na ovoj stranici su objašnjeni
osnovni pojmovi bežičnog prenosa podataka, standardi
koji se primenjuju i navedene su osnovne prednosti i
mane wirelessa-a.
Šta
je wireless?
Wireless je u suštini bežični prenos podataka putem radio talasa.
Kod bežičnog povezivanja na Internet korisnik se sa svojim uređajem
povezuje na našu pristupnu tačku i bitno je da postoji optička vidljivost
između vaše loakacije i naše pristupne tačke (AP - Access Point-a).
AP najopštije služi za povezivanje bežičnih klijenata i predstavlja
centralni deo bežične mreže.
Tabela
osnovnih pojmova .
| Access Point |
Access Point (AP) predstavlja centralni
deo bežične mreže i služi za povezivanje bežičnih klijenata. |
| Ad-hoc |
Mod rada bežičnih uređaja u kome mogu
direktno međusobno da komuniciraju jedan sa drugim. |
| Client mod |
Mod rada korisnikovog bežičnog uređaja
u koji se stavlja da bi se povezao na Wireless čvorište (AP). |
| Grid antena |
Antena karakterističnog rešetkastog
oblika. Koristi se za veća rastojanja jer ima veliko pojačanje
i uzak snop zračenja prema željenoj lokaciji. |
| HDF200 |
Koaksijalni kabl koji se koristi obično
za pravljenje pigtaila. Slabljenje je oko ~55dB/100m
na ferkvenciji 2.4 GHz. |
| HDF400 |
Vrhunski koaksijalni kabl sa malim slabljenjem.
Slabljenje je ~ 2 puta manje u odnosu na HDF200, ali
je i kabl znatno skuplji. |
| Infrartucture mod |
Mod rada u kome klijenti komuniciraju
međusobno preko wireless čvorišta (AP). |
| IEEE 802-11b / a /
g |
Međunarodni standardi za rad bežičnih
mreža. |
| ISM |
ISM (Industrial, Scientific & Medical)
opseg je predviđen za nekomercijalnu upotrebu dela spektra
za različite primene u medicini, nauci i industriji. |
| Kantena |
Ručno izrađena klijent antena. |
| Omni antena |
Antena u obliku štapa. Po
horizontali je snop zračenja 360 stepeni. Po verikali je snop
zračenja uzak (obično 8 stepeni). |
| Pigtail |
Komad antenskog kabla sa
konektorima. Na jednoj strani je obično konektor za antenu,
a na drugoj za karticu ili uređaj. |
| Repeater |
Mod rada wlan uređaja u kome on ponavlja
i pojačava signal od drugog AP. Ovaj mod rada se koristi ukoliko
postoji potreba da se savlada veće rastojanje. Loša osobina
je što se brzina smanjuje za pola. |
| SSID |
Service Set ID je u suštini naziv i identifikacija
bežične mreže. |
| WEP |
Wire Equivalency Privacy je metod za
identifikaciju i enkripciju podataka. |
| WLAN |
Bežična mreža. |
| WPA |
WiFi Protected Access je noviji i poboljšani
metod za identifikaciju i enkripciju podataka. |
Prednosti
i mane wireless-a.
Bežično povezivanje ima niz prednosti u odnosu na klasične mreže
izvedene sa kablovima. Cena je kod wireless mreža bitno niža u odnosu
na klasične mreže jer nema kablova i instalacija je mnogo jednostavnija.
Bežične mreže karakteriše izuzetna fleksibilnost koja se ogleda u
izuzetno jednostavnoj mogućnosti proširenja mreže i mogućnost promene
lokacije. S druge strane brzine prenosa podataka u wireless mrežama
su niže u odnosu na klasične žične mreže. Sigurnost prenosa podataka
je takođe priličan problem kod bežičnih mreža jer zbog prirode prostiranja
radio talasa postoji mogućnost presretanja i prisluškivanja. Bežične
meže nisu u suštini zamena za žične, ali se mogu lako integrisati
sa postojećim žičanim mrežama ili mogu postojati kao posebni segmenti
u nekoj većoj mreži.
Wireless
standardi.
Postoje tri osnovna standarda za bežično
povezivanje koji su trenutno aktuelni:
1)
802.11b standard : frekvencija
rada oko 2.4 GHz (11-14 kanala), brzina prenosa podataka je do
11mb/s. Trenutno je najrasprosranjeniji standard jer je tehnologija
prilično sazrela i cene uređaja su najpovoljnije.
2) 802.11g standard :
frekvencija rada oko 2.4 GHz (11-14 kanala), brzina prenosa podataka
je do 54mb/s. Tehnologija nije još u potpunosti dosegla mogućnost
b standarda što se tiče pouzdanosti i stabilnosti veze.
3) 802.11a
standard : ovaj standard je namenjen
za profesionalnu upotrebu. Frekvencija rada je od 5.2 - 5.8 GHz
i brzina prenosa podataka je do 54 mb/s. Prelazak na više frekvencije
i mnogo veći broj kanala omogućavaju znatno kvalitetniji i pouzdaniji
prenos podataka. Cena uređaja i dodatne opreme je veća u odnosu
na b/g standard.
Principi
i metode prenosa podataka u bežičnim mrežama.
U klasičnim žičnim mrežama se primenjuje princip
prenosa koji se zasniva na otkrivanju kolizija (CSMA/CD). Pri prenosu
radio signala ova metoda je neprimenjiva jer zbog jednosmernosti
radio komunikacije stanica ne može da zna da li je došlo do kolizije.
Zbog toga je metoda izmenjena i ona se zasniva da stanica osluškuje
da li je medij slobodan za emitovanje. Ako jeste, stanica počinje
sa emitovanjem signala posle slučajno odabranog vremenskog intervala.
Time se smanjuje verovatnoća kolizija jer se sprečava da više stanica
počnu emitovanje kad ustanove da je medij slobodan. Da bi se dobila
još efikasnija komunikacija koriste se CTS i RTS signali. Na početku
komunikacije pošiljalac šalje RTS signal kojim za neki vremenski
period rezerviše medij i obaveštava primaoca da ima paket za njega,
naravno, ukoliko je primalac u okviru dometa. Ako se radi o infrastrukturalnoj
mreži, neke stanice neće čuti RTS signal. Medutim, pristupna tačka
u bežičnoj mreži tada šalje CTS signal koji sada sigurno dolazi
do primaoca kao i do svih drugih terminala čime ih se obaveštava
da je medij rezervisan i da emitovanje uskoro počinje.
Principi
zaštite u bežičnim mrežama.
Postoje par osnovnih principa zaštite u bežičnim mrežama
:
1) MAC filtriranje - u MAC filtar se unose MAC adrese klijentskih
bežičnih uređaja koji imaju pravo pristupa na AP.
2)
WEP - Wired
Equivalency Privacy predstavlja metod za identifikaciju (authentication)
i za enkripciju podataka.Postoji 64-bitna i 128-bitna WEP enkripcija.
Naravno bolja enkripcija se dobija korišćenjem dužeg ključa.
3)
skrivanje SSID - SSID je u suštini naziv bežične mreže. AP emituje SSID više
puta u toku jedne sekunde i pomoću raznih programskih paketa se lako
može očitati SSID neke mreže. Zbog toga mnogi uređaji imaju mogućnost
skrivanja SSID.
4) WPA - WiFi Protected Access - predstavlja zamenu
za stari i prilično nepouzdan WEP standard zaštite. On predstavlja
softversku nadogradnju tako da bi mnogi proizvođači, na već postojećoj
opremi, mogli da podrže WPA izdavanjem odgovarajućeg firmware-a.
WPA koristi Temporal Key Integrity Protocol - TKIP, mnogo bolja šema
enkripcije nego što je korištena kod WEP-a
|