ZOV IZ DEMOKRATIJE, TRULOM ZAPADU

Hiljadite devete stotine
devedeset devete godine
u septembru kada grožde zori
u Somboru gradu zelenome,
vino pije Simiću Milane,
vino pije, bjelu knjigu čita
iz Lunduna grada dalekoga.
Knjigu salje Čubricu Ðokane.
Knjigu čita, celo mu se bora,
knjigu čita, po glavi se ceška
pa on vako Djoku odgovara:
oj Ðordjija mili pobratime
što se javljaš iz zemlje Engleske.
Inglezi su stare varalice
pa će tebe jadnog prevariti.
Ti ne slušaj ni Blera ni Kuka
neg ti citaj knjige staroslavne
i poslušaj glase duše svoje,
pa ti dodi svome pobratimu
da pijemo crvenoga vina
i grickamo konzervu sardina,
da mi Slobu na TeVe gledamo,
da se siti druže ismijemo,
da paprikaš od ribe kuvamo,
i o prošlom dobu da pričamo
Dodi Djoko i decu povedi
da sokoli azbuku nauče
i Marija vjerna ljuba tvoja
da nauci stare običaje:
svom junaku da noge opere
da mu mušku snagu podgrijava.

Simeon Veličanstveni